Većina ljudi tvrdi da vole Boga ili da imaju ljubav prema Njemu. Ali kakvu ljubav zapravo većina ljudi ima? Jer postoji mnogo vrsta ljubavi. Kako to? Pogledajmo.

Kao što smo već raspravljali, postoje različite vrste ljubavi: očinska, majčinska, bratinska, kćinska, bračna pa čak i životinjska ljubav. Da spomenemo samo neke. Tako govorimo o ljubavi u smislu naklonosti, posjedovanja i želje. Ali postoji istinska ljubav, koja ne traži vlastitu korist. I ona ne dolazi od ljudskog srca niti iz zemaljskog svijeta, nego od Oca svjetlosti.
Ta nadnaravna ljubav dana je svima, ali je ne žele svi. To je zato što se pomiješala s osjećajima koje doživljavaju i smatra se jednostranom ulicom; to jest, dolazi od Boga i oni vjeruju da nitko ne treba ništa činiti da bi je prihvatio ili posjedovao, dok je, uistinu, potrebno njegovati je, prakticirati i čuvati.

Ljubav koju Bog zahtijeva od ljudi jest, prije svega, poslušnost Njemu, čuvanjem Njegovih zapovijedi, koje su Njegova ljubav. Iz toga proizlaze svi ostali oblici ljubavi, kao što su bratska, bračna i roditeljska ljubav. Jer ako Božja ljubav ne djeluje u čovjeku, svi ostali oblici ljubavi nisu ništa više od djetinjastih osjećaja.

Stoga Božji zakon sadrži prvi dio naše ljubavi prema Njemu, koji odgovara poslušnosti prema prvim četirima zapovijedima Dekaloga. Zatim slijede preostalih šest zapovijedi koje se odnose na bližnjega. One su poredane, počevši od počašćivanja roditelja, stavljajući ih na istu razinu s Stvoriteljem u pogledu poslušnosti; zato, kada je čovjek pristupio Isusu i upitao koja je prva i najveća zapovijed, ili što treba činiti da se naslijedi život vječni, On se najprije pozvao na ljubav prema Bogu, a zatim na ljubav prema bližnjemu.

Stoga, Bog ne želi ljubav koja se temelji na pukim osjećajima naklonosti, već ljubav koju On prenosi kroz Bibliju, a koja je u skladu s Njegovim zakonom ili zapovijedima – Deset zapovijedi. To je Njegova ljubav. Ivan 15,9b-10.

Oli Prestes
Misionar