Većina ljudi tvrdi da vole Boga ili da imaju ljubav prema Njemu. Ali kakvu ljubav zapravo većina ljudi ima? Jer postoji mnogo vrsta ljubavi. Kako to? Hajde da pogledamo.

Kao što smo već razmatrali, postoje različite vrste ljubavi: očinska, majčinska, bratstvena, djetinja, bračna, pa čak i ljubav životinja. Da spomenemo samo neke. Tako govorimo o ljubavi u smislu naklonosti, posjedovanja i želje. Ali postoji istinska ljubav, koja ne traži vlastitu korist. I ona ne dolazi iz ljudskog srca niti iz zemaljskog svijeta, nego od Oca svjetlosti.

Ova nadnaravna ljubav je dana svima, ali je ne žele svi. To je zato što su je zamijenili s osjećajima koje doživljavaju i smatraju je jednosmjernom ulicom; to jest, dolazi od Boga i vjeruju da čovjek ne mora ništa učiniti da bi je prihvatio ili posjedovao, dok je, uistinu, potrebno njegovati je, prakticirati i čuvati.

Ljubav koju Bog zahtijeva od ljudskih bića je, prije svega, poslušnost Njemu, čuvanjem Njegovih zapovijedi, koje su Njegova ljubav. Iz toga proizlaze svi ostali oblici ljubavi, kao što su bratska, bračna i roditeljska ljubav. Jer ako Božija ljubav ne djeluje u čovjeku, svi ostali oblici ljubavi nisu ništa više od djetinjastog osjećaja.

Stoga, Božiji zakon sadrži prvi dio naše ljubavi prema Njemu, koji odgovara poslušnosti prema prvim četirima zapovijedima Dekaloga. Zatim slijede preostalih šest zapovijedi, koje se tiču bližnjeg. One su poredane, počevši od poštovanja roditelja, stavljajući ih na istu razinu s Stvoriteljem u pogledu poslušnosti; zbog čega, kada je jedan čovjek prišao Isusu i upitao koja je prva i najveća zapovijed, ili što čovjek mora činiti da naslijedi život vječni, On je prvo spomenuo ljubav prema Bogu, a zatim ljubav prema bližnjem.

Stoga, Bog ne želi ljubav zasnovanu na pukim osjećajima naklonosti, već ljubav koju On prenosi kroz Bibliju, a koja je u skladu s Njegovim zakonom ili zapovijedima – Deset zapovijedi. To je Njegova ljubav. Ivan 15:9b i 10.

Oli Prestes
Misionar