Ono što naslov izražava je upravo ono što Bog zahtijeva od čovjeka. Ali kako bi to izgledalo u praksi? Da li ova zapovijest podrazumijeva odricanje od ljudskih privrženosti ili se odnosi samo na materijalnu imovinu? Razmotrimo to.

Biblijski tekst zapovijeda: 'Zato ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim, i svojom dušom, i svom snagom svojom' (Ponovljeni zakon 6,5; Matej 22,37; Marko 12,30; Luka 10,27).

Kada su dva i po plemena naroda Izraelova zamolila Mojsija da se nastane na istočnoj obali rijeke Jordana — budući da je ta regija bila pogodna za uzgoj stoke, koje su imali u izobilju — Mojsije je postavio uslov. Ratnici su prvi prešli Jordan da pomognu ostalim plemenima da se domognu Obećane zemlje; tek tada su se mogli vratiti u svoje zemlje.

Proces osvajanja nije bio brz; trajao je godinama. Tokom tog perioda, ovi ljudi su se odrekli udobnosti svojih domova i društva svojih porodica, lišavajući se prisustva svojih žena i djece kako bi se borili uz svoje braće.

Slično tome, kada je Isus poslao svoje učenike, dao im je konkretne upute o odvajanju od materijalne imovine i porodičnih veza: 'Ne nosite ni zlata, ni srebra, ni bakra u svojim pojasovima; ni torbu za put, ni dvije haljine, ni sandale, ni štap; jer je radnik dostojan svoje plaće. I u koji god grad ili selo uđete, raspitajte se tko je ondje dostojan i ostanite ondje dok ne odete' (Matej 10:9–11). Da bi ispunili ovu misiju, mnogi su morali privremeno napustiti svoje domove i porodice.

Takva potpuna predanost nije cijenjena među modernim učenicima. Danas oni koji se prijavljuju za misionarsku službu obično zahtijevaju finansijske garancije za izdržavanje sebe i svojih uzdržavanih članova. Međutim, Isus, kao Bog, nije osigurao dom ni za sebe — jer nije imao gdje glavom prignuti (Matej 8:20) — niti za one koji su ga pratili u njegovoj službi.
Ljubiti Boga iznad svega uključuje povjeriti svoju porodicu Njegovoj brizi, uvjereni da će On pružiti. To zahtijeva vjeru, utemeljenu na obećanju da nas On nikada neće napustiti niti ostaviti.

Štaviše, zahtijeva isključivu posvećenost. Kao što apostol Pavao pravilno upozorava: "Nijedan vojnik u aktivnoj službi ne zapliće se u poslove ovog života, da bi mogao ugoditi onome koji ga je regrutovao" (2. Timoteju 2:4).

Veliki problem našeg vremena je pokušaj pomirenja vlastitih interesa s Božijim, pri čemu se Božiji planovi često stavljaju na drugo mjesto. Žudnja za brak opravdava se tvrdnjom da je 'bolje dvoje nego jedno' ili da 'nije dobro da čovjek bude sam', zaboravljajući pritom primjere odricanja i celibata koje su dali Pavao, Ivan Krstitelj i Ilija.

Stoga, istinsko ljubiti Boga ima daleko dublje i zahtjevnije implikacije nego što možemo zamisliti — ili nego što bismo željeli prihvatiti.

Oli Prestes
Misionar