Prema božanskom učenju, vrijeme se ne bi trebalo mjeriti na isti način kao ljudska hronologija. Sveta Biblija, pravilo vjere za vjernike, uči ono što je neophodno da bismo hodali u pravednosti i živjeli u svetosti; na kraju krajeva, bez svetosti niko neće vidjeti Boga.
Kada je Bog stvorio nebeska tijela, rekao je: 'Neka budu svjetla na svodu nebeskom da razdvajaju dan od noći; i neka služe kao znakovi za određene vrijeme, i za dane i godine. I neka služe kao svjetla na svodu nebeskom da daju svjetlo na zemlji.' I tako bi. I Bog učini dva velika svjetla: veće svjetlo da vlada danom, a manje svjetlo da vlada noći; i stvori zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da svijetle na zemlji, i da vladaju danom i noći, i da prave razliku između svjetlosti i tame. I Bog vidje da je dobro.' (Postanak 1:14–18).
Nadalje, kada je stvorio svemir i sve što je u njemu, označio je vremenske intervale na sljedeći način: i bi večer i jutro — prvi dan; i bi večer i jutro — drugi dan, i tako dalje do šestog dana (Postanak 1).
Biblijske definicije vremenskih perioda
Veče: Vremenski period koji prethodi jutru. Obično traje 12 sati i naziva se sumrak, večer dana, tama i tmina noći (Priče 7:9). Proteže se od zalaska sunca jednog dana do izlaska sunca sljedećeg jutra.Dan: Period vremena između dva zalaska sunca, koji obično odgovara 24 sata (Levitski zakonik 23:32).
Jutro: Dvanaestosatni period vremena između dvije noći, dva popodneva, ili od izlaska do zalaska sunca. Također se naziva dan (Ivan 11:9).Prije nego što je postojala svjetlost u svemiru, postojala je tama. Stoga, noć dolazi prije dana u 24-satnom ciklusu.
Način na koji se dan danas računa, od ponoći do ponoći, je netačan,
i ovo je prorekao Daniel: 'On će se odmetnuti protiv Najvišeg, tlačit će svece Najvišeg i nastojat će promijeniti vremena i zakon' (Dan 7:25, prvi i drugi dio).
Da dan počinje u ponoć, noć bi se sastojala od samo šest sati, a dan bi imao osamnaest sati, dok je Isus izjavio da ima dvanaest (Ivan 11:9). Kako dan može početi u ponoć? Oni koji su neupućeni u vrijeme ne mogu ispravno posvetiti Gospodnji dan. Prema uputi datoj Božijem narodu, subota se mora održavati od zalaska do zalaska sunca. Dan, svjetli dio 24-satnog ciklusa prema modernoj ljudskoj hronologiji, počinje u 6:00 ujutro i završava u 18:00 sati, ali se ispravno treba računati od izlaska do zalaska sunca.
Obnova poštivanja po Nehemiji
Kada je Nehemija nastojao ispraviti prijestup koji su ljudi činili u vezi s Božjim vremenom, čim bi se sjena večeri spustila na vrata Jerusalema, naredio je da se gradska vrata zatvore. Navest ćemo tekst kako bismo bolje razumjeli kako i mi trebamo postupati:
'U ona vremena vidio sam u Judeji ljude kako gaze u vinačama subotom i donose snopove, koje su nosili na magarcima; kao i vino, grožđe i smokve, i svaku vrstu tereta, koje su donosili u Jeruzalem subotom; i ukorio sam ih onog dana kad su prodavali namirnice. U gradu su živjeli i Tiračani, koji su dovodili ribu i svaku vrstu robe, koju su prodavali u subotu narodu Jude i u Jerusalemu. Zato sam ustao protiv plemstva Jude i rekao im: 'Šta to činite, što je zlo, da oskvrnjujete subotu? Zar vaši očevi nisu tako činili i zar naš Bog nije donio svu ovu nevolju na nas i na ovaj grad? A vi još povećavate gnjev njegov na Izrael time što ne poštujete subotu. Dogodilo se da, kad su se sjene pred vratima Jerusalema produžile prije subote, po mojoj zapovijedi vrata su zatvorena; i naredio sam da se ne otvaraju sve do završetka subote; i postavio sam neke od svojih mladića na vrata, da nijedan teret ne uđe u subotu. Tada su trgovci i prodavači svakojake robe noć proveli izvan Jerusalema, jednom ili dvaput.
Zato sam im prigovorio i rekao im: 'Zašto noćite izvan gradskih zidina? Ako to ponovite, stavit ću ruku na vas.' Od tog dana nadalje nisu dolazili subotom." (Neh 13,15–21).
Ono što je ranije napisano, napisano je za našu pouku.
Ako kršćanin ne poznaje vrijeme i način — a za sve postoji vrijeme i način — on nije u stanju dostići savršenstvo u ljubavi i neće biti savršena osoba kakvu Bog zahtijeva (Mt 5,48; 2 Tm 3,17 i Kolo 3,14). I primit će prijekor Gospodnji, koji kaže: 'Nisam našao tvoja djela savršenima pred Bogom' (Otk 3,2). A ta djela su djela pravednosti i ljubavi o kojima govori Ivan (1 Iv 3,18).
Poštovanje i održavanje Sabata
Kao što je Duh objavio Izaiji, ne smijemo se baviti ničim materijalnim na Gospodnji sabat; vidi:
'Ako čuvaš nogu svoju da ne krši subotu, da ne radiš po svojoj volji na dan moj sveti, i ako nazoveš subotu užitkom, i dan sveti Gospodnji danom časti, i poštuješ ga tako što nećeš ići svojim putevima, niti tražiti da činiš po svojoj volji, niti govoriti svoje riječi,
onda ćeš se radovati Gospodu, i ja ću te uzdići na visine zemlje, i nahranit ću te baštinom oca tvoga Jakova; jer usta Gospodnja govore." (Izaija 58,13–14).
I kao nekada, ni toga dana ne smijemo kuhati, jer Pismo kaže:
'Šest dana neka se radi, a sedmi je dan subota, dan posvećen Gospodu, dan svečanog odmora; ko god radi bilo kakav posao, neka bude pogubljen. Ne palite vatru ni u jednom od svojih domova na subotu.' (Izl 35,2–3).
Neki tvrde da je ovaj koncept bio namijenjen drevnom Izraelu, kada je paljenje vatre zahtijevalo fizički napor. Međutim, Bog se ne mijenja. Čak i prije nego što je Njegov zakon bio potvrđen na Sinaju, Bog je rekao ovako: "Dokle ćete odbijati da čuvate moje zapovijedi i moje zakone?" (Izl 16,28). A prije toga, Mojsije je uputio narod na sljedeći način:
'Ovo je ono što je Gospod rekao: Sutra je dan odmora, sveti sabat Gospodnji; što god želite ispeći u peći, ispecite, i što god želite skuhati u vodi, skuhajte u vodi; a što god ostane, ostavite sebi i sačuvajte za sutra.' (Izl 16:23).
Primijetite da su trebali peći ili kuhati, a sve što je ostalo trebalo je biti ostavljeno za subotu. Stoga je hrana trebala biti spremljena za konzumaciju.
Danas smo daleko bolje opremljeni da čuvamo subotu. Naši šporeti rade na plin; imamo frižidere, rasvjetu, struju i tekuću vodu. A čak i tamo gdje ovi resursi nisu dostupni, uz malo dobre volje moguće je čuvati subotu;
Uostalom, to će biti naš dokaz ljubavi prema Isusu (Ivan 14,15). Osim subotom, smijemo činiti sve što je potrebno — to jest, prije zalaska sunca u petak ili nakon zalaska sunca u subotu — jer vjerujemo da sve djeluje zajedno na dobro onima koji vole Boga (Rimljanima 8,28).
"A šta će nas odvojiti od ljubavi Božije? Glad, golotinja? Ništa nas ne može odvojiti od ljubavi Božije, od čuvanja Njegovih zapovijedi (Rimljanima 8:35).
Kao što smo vidjeli u objavljivanju volje Gospodnje preko Izaije, ne smijemo nastojati činiti svoju volju niti govoriti svoje riječi na Njegov sveti dan (Izaija 58:13).
Ali postoje oni koji se protive ovome, tvrdeći da subota Gospodnja nije Dan Gospodnji; i iznose lažne razloge; oni ne stoje čvrsto u istini, jer u njima nema istine. Oni kažu da je Dan Gospodnji sada nedjelja, pretpostavljajući na osnovu vlastitih izračuna i nagađanja da je Isus uskrsnuo toga dana. Svako ko tako misli i vjeruje nije pravilno upućen u riječ Božiju.
Budući da je prihvatanje Božijih zapovijedi preduslov za sticanje mudrosti, postizanje straha Gospodnjeg i pronalaženje 'poznanja Boga', oni koji ne prihvataju Njegove zapovijedi ne postižu mudrost, niti strah Gospodnji, niti poznanje Boga (Priče 2:1–6, 28:7–9 i 10:8).
Doktrinalne greške su raširene u crkvama koje ne poštuju Božije zapovijedi, baš kao što oni koji ne čuvaju Njegove zapovijedi ne razumiju Božije riječi, budući da je to preduslov za takvo razumijevanje. Neke crkve, iako imaju zapovijedi, ne čuvaju ih i stoga ne vole Boga (Ivan 14:21 i 15:9–10).
Isus je volio svijet i dokazao tu ljubav umirući za nas; a sada On zahtijeva dokaz naše ljubavi, govoreći: 'Ako me volite, držat ćete moje zapovijedi' (Ivan 14,15). I On voli samo one koji Ga vole (Priče 8:17, djelimično). I Sveti Duh otkriva da smo mi budale radi Krista (1. Korinćanima 4:10). I: "Neka se niko ne vara. Ako se iko od vas smatra mudrim u ovom svijetu, neka postane budala da bi postao mudar" (1. Korinćanima 3:18).
Sedmi dan sedmice ili jedan dan u sedam?
Kada je Gospod stvorio nebo i zemlju, utvrdio je podjele vremena: sedmicu, mjesece i godine. Sedmodnevna sedmica, tridesetodnevni mjesec i dvanaestomjesečna godina.
Kada je izveo narod Izraela iz Egipta, ustanovio je mjesec Abib kao prvi od mjeseci za svoj narod. Danas ovaj mjesec odgovara periodu od marta do aprila, obuhvatajući dio jednog i dio drugog mjeseca.
Gospod je imenovao dane sedmice: prvi, drugi, treći, četvrti, peti, šesti i sedmi. I Bog nazva ovaj dan sedmice Subotom, jer se onog dana odmoreo, te ga je stoga posvetio i blagoslovio.
Posvećenje znači odvajanje. Tako je taj dan izdvojio za odmor i blagoslovio ga iz tog razloga. Njegova Subota je fiksna: to je sedmi dan sedmice. Subote Izraelaca, međutim, bile su promjenjive; to jest, razlikovale su se, jer su prvi i posljednji dani svečanosti koje je Gospodin odredio padali na različite dane u sedmici, te su bili 'velike subote' ili praznični dani (Lev 23:32 i reference).
Subota sedmog dana je red, dok je subota svakih sedam dana nered. Zamislite da svi prisustvuju zajednici na različite dane, svako nastojeći da obilježi svoj dan odmora.
Čak i na subotama koje je Bog ustanovio — koje je nazvao 'vašim subotama' — postojao je red. Dovoljno je samo pažljivo pročitati tekstove. Njihova vremena bila su određena unutar toka godine. Stvari koje je Bog ustanovio pune su mudrosti, a On je savršen.
Postoje oni koji navode sljedeću Isusovu izjavu kao argument za nepoštivanje subote: "Moj Otac djeluje sve do sada, i ja djelujem" (Ivan 5:17), kao i ono što je apostol Pavao rekao: "jer radili smo dan i noć da ne bismo bili teret nijednom od vas" (1. Solunjanima 2:9). Ali zaboravljaju šta je Gospodin također rekao: "Ne radite za hranu koja propada, nego za hranu koja ostaje za život vječni" (Ivan 6:27).
Isusov posao je bila njegova služba, koja mora biti i služba onih koji su pozvani. Na taj način je moguće obavljati ovaj posao dan i noć, baš kao što to čini i Otac.
Jezik koji su koristili proroci i apostoli bio je u skladu s jezikom koji je Bog usvojio u Svetom pismu, budući da su bili nadahnuti od Njega i djelovali kao Njegovi glasnici.
Stoga, kada Pismo kaže da su Petar i Ivan otišli u hram da se mole, navodi se da je bio deveti sat. A taj sat je ono što se naziva petnaesti sat ili tri sata poslijepodne. Međutim, budući da sunce izlazi ujutro, a dan se sastoji od dvanaest sati, deveti sat je ono što je u današnjoj hronologiji postalo poznato kao tri sata poslijepodne ili petnaesti sat.
Kada je Ivan bio na otoku Patmosu i pisao Knjigu Otkrivenja, rekao je: "I ja sam bio u Duhu na Dan Gospodnji…" (Otk 1,10). Ovaj nadahnuti jezik nije ništa drugo do onaj koji je Bog nadahnuo Izaiji, koji je napisao: 'Ako nazoveš subotu užitkom, i dan Gospodnji svetim, i poštuješ ga, ne idući svojim putem, niti tražeći da činiš svoju volju, niti govoreći svoje riječi, onda ćeš se radovati Gospodu, i ja ću te uzdići na visine zemlje, i nahranit ću te baštinom oca tvoga Jakova; jer usta Gospodnja govore' (Iz 58,14). To je apostol i učinio: nazvao je subotu Gospodnjim danom.
Jer za Boga, vremenski period može sadržavati: dvanaest sati, jedan dan, jednu godinu, milenijum ili vremenski raspon ili priliku. Tako, Njegov dan može biti i Njegov subota, dan Njegovog dolaska ili određeni vremenski period.
Međutim, Njegova namjera je jasna iz konteksta, jer nam Njegov Duh u nama to objavljuje; onaj Duh koji preiskuše sve, čak i dubine Božje (1 Kor 2:10).
Neki misle da, pošto Gospod govori o Jakovu ocu, On se obraća nominalnom Izraelu ili Izraelu iz Palestine. Ali primijetite šta apostol Pavao kaže:
"Jerusalim koji je gore je slobodan, i on je naša majka. Jer je napisano: "Raduj se, nerotkinjo koja ne rađa; povici i uzvikni, ti koja ne rađaš; jer su djeca puste veća od djece one koja ima muža.
A mi, braćo i sestre, djeca smo obećanja, kao i Isak. Dakle, braćo i sestre, mi nismo djeca robinje, nego slobodne žene" (Gal 4,26–28.31).
Tako smo mi, koji smo povjerovali, potomstvo obećano Abrahamu, od kojeg potiču patrijarsi, i Izaku, Jakovljevom ocu — sin obećanja, kao i mi koji smo obećani Abrahamu i kojih je broj kao zvijezda na nebu i zrna pijeska na moru (Postanak 15,5; 22,17 i 32,12).
Ali postoje oni koji kažu da niko ne može ispuniti zapovijedi i da ne postoji nijedan pravednik.
Međutim, čak i prije nego što su na Sinaju data zakona, Sveto pismo nam govori da je Abraham čuvao Gospodnje zapovijedi. I sam je Bog ovo rekao, i to na sljedeći način:
I reče Gospod: 'Zar da sakrijem od Abrahama ono što ću učiniti, budući da će Abraham sigurno postati veliki i moćni narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi zemaljski?'
Jer vidio sam da će zapovjediti svojoj djeci i svom domaćinstvu poslije sebe da čuvaju put Gospodnji, da čine što je pravo i pravedno; da bi Gospodin izveo na Abrahama ono što je govorio o njemu.' (1. Mojsijeva 18,17–19).
A kao što je prikazano u upitniku, putevi Gospodnji i pravednost Gospodnja su Njegove Zapovijedi (Mal 2:8–9 i Ps 119:172). I pravednost Božija je vječna (Ps 119:142). I tko god čini pravednost je pravedan, kao što je On pravedan (1 Iv 3:7).
Bog je svjedočio za Abrahama preko Izaka, govoreći:
'Jer je Abraham poslušao moj glas i čuvao moje zapovijedi, moje uredbe, moje statute i moje zakone.' (1. Mojsijeva 26:5).Nadalje, Sveto pismo navodi da su Zaharija i njegova supruga Elizabeta bili pravedni. I bili su pravedni jer su se pridržavali Božije pravednosti i čuvali Njegove zapovijedi, kao što je napisano:
"U danima Heroda, kralja Judeje, bijaše jedan svećenik po imenu Zaharija, iz smjene Abijine; a njegova je supruga bila iz kćeri Aronovih, i zvao se ime njezino Elizabeta. I oboje su bili pravedni pred Bogom, te su besprijekorno postupali po svim zapovijedima i propisima Gospodnjim." (Luka 1:5–6).
Josip, muž Marije, majke Isusove, također je bio pravedan (Matej 1:19).Shodno tome, svi koji čine Božiju pravednost – to jest, koji čuvaju Njegove zapovijesti – pravedni su kao što je Bog pravedan, kao što je napisano:
'Djeco mala, neka vas niko ne prevari: ko čini pravednost, pravedan je, kao što je On pravedan.' (1. Ivanova 3:7).
Svako ko ne vjeruje u Božije zapovijedi ne može ih čuvati, jer On je Zakon vjere (Rimljanima 3:27 i 31). I one nisu teret, kako je rekao Ivan pod nadahnućem (1. Ivanova 5:3).
I ko ne ostaje u Njemu ne može ostati u Bogu (1. Ivanova 3:24). Posljedično, ljubav Očeva ne može ostati u njima (Ivan 15:9–10).
Razlika između ceremonijalnih zakona i moralnog zakona
Ali postoje oni koji kao argumente navode biblijske odlomke koji ne govore ono što oni žele da kažu. U jednom od njih apostol kaže: "Vi pazite na dane, mjesece i godine". Ili drugi koji kaže: "Neka vas niko ne sudi po jelu i piću ili po subotama".
Kao što smo vidjeli kada smo citirali zakone koji propisuju "svete sabate", postojali su sveti dani, sveti mjeseci i svete godine, i Jevreji su ih poštovali čak i u Pavlovom vremenu.
Ovi Jevreji su nastojali natjerati pogane koji su se pridruživali 'Putu' da poštuju te dane, tvrdeći da, ako ih ne poštuju, ne čuvaju Zakon. Također su insistirali da se moraju obrezati kako bi ispunili Mojsijev zakon. To je navelo Pavla da napiše Poslanicu 'Galatima', obraćajući se upravo ovom pitanju.
U svakom slučaju, kako navodi autor Poslanice Jevrejima, Bog ukida prvi savez kako bi uspostavio drugi. Prvi je podrazumijevao poštivanje svetih propisa, koji su se sastojali od prinošenja hrane, pića i žrtava (Heb 9). Također je uključivao i zapovijedi kao što su 'ne diraj' i 'ne rukuj', koje Pavao opisuje kao propise (Kol 2:20–21). Ali je Krist sve to ukinuo – a ono nije donosilo savršenstvo – otpisavši pismo duga koje je bilo protiv nas sa svojim propisima i uklonivši ga iz naše sredine te ga pribivši na križ (Kol 2,14).
Stoga, budući da su to bile odredbe i da je postojao vrijeme da se poštuju, Isus, Veliki svećenik budućih dobrih stvari, svojim dolaskom je ostavio prvo po strani i uspostavio drugo; poništio je ono što je učinjeno na Horebu i potvrdio ono što je učinjeno u zemlji Moabu.
Zato je Isaija rekao:
'Ko zakolje bika, kao da ubija čovjeka; ko prinosi jagnje, kao da prerezuje vrat psa; ko prinosi žrtvu od žita, kao da prinosi krv svinjetine; ko pali tamjan, kao da blagoslivlja idole. Oni biraju svoje puteve, i duša njihova uživa u njihovim gnusobama.' (Izaija 66:3).
Tako, kada su proroci primili ove stvari, željeli su znati odnose li se one na njihovo vrijeme, i rečeno im je da se ne odnose na njih, već na pogane kojima su služili (1. Petrova 1:11–12).
Izaija je napisao ono što je Gospod govorio preko njega:
'Kad dolazite da se pojavite predamnom, tko je tražio od vas da dolazite i gazite moje dvore? Ne donosite više praznih žrtava: tamjan mi je odvratan, kao i novomjeseci, sabate i svečani skupovi; ne mogu podnijeti nepravdu, niti čak ni svečani skup.' Vaši mjeseci novog mjeseca i vaši određeni praznici – duša moja ih se gadi; postali su teret; umorio sam se da ih nosim." (Izaija 1:12–14).
Međutim, pažljivo pogledajte kontekst i provjerite Levitski zakonik 23, i vidjet ćete na šta se Gospodin odnosi: na skupštinu zajednice, vaše svečane skupove (vidi Lev 23:1, 8, 9, 17, 21, 28 i 29).
Dakle, ti suboti su bile vaše subote.
I o njima Gospodin također kaže preko Ozeja: 'Ja ću ukinuti svu njenu radost, njene blagdane, njene novomjesece, njene subote i sve njene blagdane' (Ozej 2:11).
A dalje Gospod kaže: 'Zaručit ću te sebi zauvijek; zaručit ću te sebi u pravednosti i pravdi, u postojanoj ljubavi i milosrđu. Zaručit ću te sebi u vjernosti, i upoznat ćeš Gospoda' (stihovi 19–20).
Nadalje, Gospodin upozorava preko Jeremije:
'Ovako kaže Gospod: Pazi na sebe i ne nosi nijedan teret subotom, niti ga unosi kroz vrata Jeruzalema.
Niti ne iznosite terete iz svojih kuća u subotu, niti radite bilo kakav posao; nego svetite subotnji dan, kao što sam zapovjedio vašim ocima. Ako mi zaista budete slušali, kaže Gospod, te ne unosite terete kroz vrata ovog grada u subotu i ako svetite subotnji dan, ne radeći ništa na njemu; onda će kroz vrata ovoga grada ući kraljevi i knezovi, sjedeći na prijestolju Davidovu, vozeći se u kolima i jašući na konjima—oni i njihovi knezovi, ljudi Judini i stanovnici Jerusalema; i ovaj grad će biti naseljen zauvijek. Ali ako ne budete slušali da svetite subotu i da ne unosite teret kroz vrata Jerusalema na subotu, tada ću potpaliti vatru na njenim vratima i ona će proždrijeti palače Jerusalema i neće se ugasiti." (Jer 17:21–22, 24–25, 27).
Subota, osim što je spomen stvaranja, također je znak između Boga i Njegovog naroda; vidi:
'I dao sam im i svoje subote da budu znak između mene i njih, da znaju da sam ja Gospod, koji ih posvećuje. I čuvajte moje subote svete, i one neka budu znak između mene i vas, da znate da sam ja Gospod, Bog vaš.
Ali su se i sinovi pobunili protiv mene; nisu hodali po mojim propisima, niti su čuvali moje odredbe, kojih bi se čovjek držao da bi po njima živio; oni su oskvrnuli moje subote; zato sam objavio da ću izliti svoj gnjev na njih, da izvršim svoj bijes nad njima u pustinji. Ipak, uzdržao sam svoju ruku i učinio to radi svog imena, da se ono ne bi oskvrnilo pred narodima, pred kojima sam ih izveo. Ja sam također podigao svoju ruku protiv njih u pustinji da ih razaspem među narode i raspršim po zemljama; jer nisu izvršavali moje naredbe, nego su odbacili moje statute, oskvrnuli moje subote i njihove su oči bile uprte u idole njihovih otaca.' (Ezekiel 20:12, 20–24).
Kada je Gospod proklamirao Svoj Zakon pred narodom u pustinji Sinaj, On je sam govorio iz oblaka i rekao o suboti:
'Pridržavajte se subotnjeg dana i svetite ga. Šest dana radite i obavljajte sav svoj posao. A sedmi je dan subota Gospoda, Boga vašega; ne činite nikakvog posla – ni ti, ni tvoj sin i tvoja kćerka, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji boravi kod tebe.
Jer u šest dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve što je u njima, a sedmog dana se odmori; zato Gospod blagoslovi sedmi dan i sveti ga." (Izl 20,8–11).
Razmotrimo detalje:Na početku dvadesetog poglavlja stoji: "Tada je Bog izgovorio sve ove riječi, govoreći: 'Ja sam Gospod, Bog tvoj.'" Tako On počinje direktno diktirati Svoje zakone narodu, i to je nedvosmisleno zabilježeno u Ponovljenom zakonu, gdje je navedeno:
"Onog dana kad ste stali pred Gospoda, Boga svojega, na Horebu, kad mi je Gospod rekao: 'Okupi mi ovaj narod,
i da čuju moje riječi, da nauče, da me se boje svih dana života svojega na zemlji, i da ih uče sinove svoje'; i pristupili ste i stali pod goru; i gora je gorjela u vatri sve do srca neba, i bijaše tame i oblaka i mraka. Tada je Gospod govorio s vama iz ognja; čuli ste glas, ali lik nijedan niste vidjeli, osim glasa. Tada vam je postavio svoj savez, koji vam zapovjedi da čuvate — Deset zapovijedi — i napisa ih na dvije kamene ploče." (Ponovljeni zakon 4,10–13).
Štaviše, u stihovima gdje su navedene zapovijesti, možemo uočiti i druge važne detalje, kao što je: "ali sedmi dan je subota Gospoda, Boga tvoga." I ne samo da narod Izraelov nije smio raditi toga dana, nego ni njihove životinje koje su im služile, ni njihove sluge, ni stranac koji je boravio među njima. To je bilo zato što su među njima bili sluge naroda, kao i oni koji su se pridružili narodu Izraelovom, bilo putem sporazuma ili miješanim brakovima. Tako je Bog govorio Mojsiju i zapovjedio mu da pouči narod: 'Imate jedno zakono;
tako da bude stranac kao i domaćin" (Lev 24,22).
Dalje je rekao: "A ako koji stranac boravi s vama i želi slaviti Pashu Gospodinu, svaki muškarac među njima neka se obreže; tada može doći i slaviti je, i bit će kao domaćin zemlje; ali neka neobrezan ne jede iz nje.
Neka bude jedan zakon za domaćeg stanovnika i za stranca koji boravi među vama' (Izl 12:48–49; Lev 24:22; Bro 15:16, 29).
Važno je naglasiti da kada je Bog dao svoj zakon narodu, Mojsije još nije bio na gori i, posljedično, nije primio kamene ploče na kojima je bio urezan Dekalog. Međutim, prvi savez je već bio uspostavljen, koji je stoga sadržavao zakone propisa.
Istovremeno kada je Bog dao Mojsiju Svoj Zakon, dao mu je i odredbe, propise i sudove; vidi:
"Ovo su odredbe, sudovi i zakoni koje je Gospodin postavio između sebe i sinova Izraelovih na gori Sinaj po ruci Mojsije." (Lev 26:46).
Važno je napomenuti da, iako su ceremonijalni zakoni ukinuti nakon smrti Isusa — koji ih je pribio na križ — propisi i sudovi koje je Bog uspostavio i dao Mojsiju nisu ukinuti.
Zato je Bog govorio preko Malahije: "Prisjetite se zakona Mojsija, sluge mojega, koji sam mu zapovjedio na Horebu za sav Izrael – odredbe i propise" (Mal 4:4).

Oli Prestes
Misiyonar